Prof. dr. Adem Balić: Kako sam počeo trčati ?

Moja priča o trčanju u pravom smislu te riječi počinje 2015. godine. Za mene je do tada trčanje bilo sinonim patnje i nije mi bilo jasno zašto ljudi uopšte trče i kako im nije dosadno.

Podržavao sam Zuku Džumhura koji je govorio da to nije dobro jer je svakome od nas propisan broj koraka pa, ako trčimo, prije ćemo ih potrošiti. Gledao sam te trkače kao čudake koji nisu plaho pametni, pretpostavljao da su neki vrlo dosadni ljudi kad ne znaju ništa pametnije s obzirom da su u stanju da se satima bave tako monotonom radnjom. Međutim, sudbina se poigrala sa mnom. Dala mi je da upoznam trčanje i sve njegove prednosti kojih ni kao doktor medicine nisam bio svjestan. Shvatio sam da je trčanje prirodni proces koji pravi jedinstvenu sponu i sklad između mozga, tijela, mišića, zglobova i srca. Trideset godina nakon završetka studija medicine, shvatio sam razlog postojanja malih mišića na rukama i nogama koji nisu ništa manje važni nego bicepsi, tricepsi i kvadricepsi. I za ligamente sam „skontao” zašto ih imamo i zašto ih i trebamo. Moji trkački počeci su bili povezani s bolovima u rukama dok nisam spoznao da su u tom procesu i one važne, skoro kao i noge. Interesantno je i to da je trčanje svojevrstan trening i stimulans za mozak.

Sve u svemu, moj odgovor Zuki Džumhuru se promijenio – trčim da bih potrošio korake koje mi je Bog odredio jer se bojim da ih neću stići potrošiti. I trčim jer mi za to nije potrebno ništa posebno. Uvijek ima vremena i mjesta za trčanje pogotovo ako se ima dobro društvo, a ako nema, može i bez njega. Ne moram gledati na sat da se spremim pa tako izađem nekad do stadiona, nekad do Kozlovca (obližnje brdo u neposrednoj blizini moje kuće), nekad do Banje, a kad je kiša, kućna traka i filmovi – milina.

Facebook stranica

Maratonac Info

Rekreativno sportsko društvo “Maratonac”
Adresa: Kojšino 25, 75000 Tuzla
ID broj: 4210390470001
Broj računa: Sberbank BiH, 1404021130001237